crommunity.com

Ne bum sad pisal o nizozemskim navijacima, niti o poljoprivredi, nego o jednoj vrlo posebnoj vrsti oranja koju sam jednom prilikom odradil.

Dok sam bil u srednjoj skoli, cuga i komadi bili su moj svijet. Jedne veceri pili smo na jednom parkingu, kupili smo par gajbi pive, dofurali muziku i zajebavali se. I kak je vecer odmicala, tak se meni jedan komad sve vise smjeskal, sve dok nismo zavrsili u sumici sa strane.

Al, jbga, teren je bil strmi, trava vlazna od rose i kad sam se narihtal da joj ga metnem, tak su mi se noge otklizale niz strminu i ja umjesto da ga utovarim nutra, s njim zaorem po zemlji ... ufff jebote !!!

Da sam se bar sjetil ujutro doci i posaditi psenicu...

Puno puta sam razmisljal kud ode svjetlost kad navecer zgasis lampu u kuhinji.

Prvo sve svijetli, a onda svjetlost nekam zbrise. Kam u pizdu materinu?

I onda sam jednu vecer skuzil.

Ganjo kurac guzicu kroz sumu. Guzica bjezala, bjezala i konacno se uspjela sakriti pored potoka.
Pogleda ona u potok, pa vidi zlatnu ribicu kako se brcka u plicaku.
Pa joj kaze:" Ribice, ispuni mi jednu zelju. Daj da me taj glupi kurac vise ne ganja okolo."
Kaze ribica:" Dobro, ali sta tocno hoces?"
Guzica kaze:"Ma daj pretvori me u nesto... pretvori me u pticu."
I ribica pucne perajama i pretvori je u pticu.

I guzica odleti i sjedne na granu. Ali nije proslo dugo i dosao kurac do drveta, pogledao gore i poceo zvati:" Haallooo, guziceeee ! Guziciceeee!"

A kaze ona:"Ma budalo, nisam ti ja guzica nego ptica !"

Kaze kurac:"A je li? Pa dobro, ako si ptica, ajde otpjevaj mi nesto!"

I guzica zapjeva:" Prrrrr rrrrrrr!"

Dodje klinac iz prvog razreda u Sarajevu kod pedagoga i place ko lud.

Pita pedagog:"Pa dijete drago, sta je tebi"

Kaze mali:"Tuzan sam jer me raja iz razreda zajebava. Dali mi nadimak i zovu me URAC."

Pita pedagog:" URAC ? A zasto?"

"Ne znam", odgovara mali.

Pita opet pedagog:"A kako ti je ime?"

A mali kaze:" ENIS"

Za one koji ne znaju, buraz u Zagrebu znaci brat. Ali onak u slengu i dobri frendovi znaju jedan drugog zvati buraz.
Tak imam i ja najboljeg frenda i mi smo si burazi.

Sjedimo buraz i ja neki dan vani u birtiji u kvartu, dudlamo hladnu pivcinu i pricamo o nogometu. Blizi se pocetak nove sezone i Dinamo opet ide probati u Europi proci koje kolo, ak Bog da docekati proljece u nekom od euro-kupova.

I tak mi fantaziramo; imamo sad golmana, otisel je Dudu ali nema veze ima tih klinaca sada, Modric igra ko zmaj... ajde nije realno bas ocekivati da bumo usli u Ligu prvaka, ali tri-cetri kola u Kupu UEFA bi se dalo proci.

I pricamo mi tak pricamo... i na kraju smo zajednicki zakljucili da u ovo doba godine u ovoj birtiji sjedimo vec dvadeset godina i svake godine mlatimo isto... a Dinamo svake godine u Europi napravi - kurac od ovce.

Al mozda je bas ovo ta godina .....

Evo desilo se i to, iako sam se potajno onak iracionalno nadal da se ne bu desilo nikad. Ode naš Tadija, tiho, mirno, polako... sinoc je zaspal i vise se nije probudil.

Par stvari u mom zivotu vezuju me uz tog covjeka. Moj prvi komad iz hrvatskog u skoli dobil sam kad me uciteljica pitala kaj je Tadiju inspiriralo da napise "Baladu o zaklanim ovcama", a ja sam odgovoril da mu je stari bil mesar...

Drugi put, nas par klinaca u pubertetu vozimo se tramvajem, pricamo naravno o jebacini i prostacimooo... kad odjednom iza nas se zacuje "Djeco draga, od svih lijepih hrvatskih rijeci vi ste odabrali bas ove koje nisu ni lijepe ni hrvatske". Okrenem se i vidim Tadiju. Joj kak mi je bilo neugodno.

I na kraju, sad pod zadnje kad sam ga gledal kak ide vikendom na plac, onak polako, pogrbljeno, a uvijek nasmijan, raspolozen i 100 % pozitivan, uvijek sam si mislil - blago njemu. Odmah bi potpisal i to dvaput da mi bude tak ko njemu u tim godinama.

Ode nas Tadija - Dragutin Tadijanovic, najveci hrvatski pjesnik, ode u svojoj 102. godini, ostavivsi Hrvatskoj vise od 500 prekrasnih pjesama, na cemu mu velika hvala.

Hvala mu od mene, u ime onih koji cijene ono kaj nam je ostavil, iako nas je malo. Puno vise je onih kojima je normalno i prihvatljivo da "moderna verzija braka i obitelji" (u prijevodu: cirkus i sramota) jedne jeftine estradne profuknjace i starog perverznog muljatora na dan smrti najveceg hrvatskog pjesnika dobije tri puta veci medijski prostor od njega.

Za one koje zanima, sve o Tadiji mogu naci na njegovoj web stranici www.tadijanovic.com

HOCU PITI A RADITI NECU,
NI KOD KUCE NI U PODUZECU !!!

Ugodan vikend.

Nakon proslog vikenda u Svabiji i cijelog tjedna na jebenom terenu, konacno sam docekal svoju subotu u Zagrebu...
Ustal sam se rano, naravno prvo je na red dosla moja princeza koja hoce u Mek Drek na dorucak, ne tolko zbog Mek Tosta i djusa. koliko zbog Happy Meal-a i onih igracki koje uvaljuju klincima.
Kad sam to obavil, javila se kraljica i rekla da punica zove na ribu... "Joj nemoj majke ti, imam posla, treba platit racune, pogledat za neke stvari... odi ti s malom, ja bum ostal" I imal sam srece ovaj put, osle njih dvije kod bake, a ja ostal u gradu.
I ajmo... prvog frenda sam srel na Trgu, ajmo na cugu, prvo kava, pa druga kava, a onda vise nemres trecu kavu, a za pivu je rano... ajmo pelin. Pa drugi pelin. Uto se javil drugi frend, tri birtije dalje sjedi s trecim frendom. Premjestaj... i opet pelin. E sad je vrijeme za nekaj pojesti. I mi lijepo do Rubelja na cevape, a nakon cevapa pocinje sezona pive. Dvije velke hladne zuje na onaj pelin... i evo me "nutra".

Ja "nutra", a tek je pol dva popodne, hehe. I ajmo setnja gradom, do poste... pa onda u City centar pogledati za ves-masinu za more, a u City centru susur, guzva, lijepe birtije s lijepim konobaricama i ajmo opet piva, piva, piva.
Doma sam dosel oko 18 sati, dosle su i moje dame... jooj ja kad sam lagano "nutra" imam inspiracije beskrajno za zajebanciju s klincima, mislim da moja mala ne bi imala nis protiv da sam stalno pod gasom... bar jos koju godinu dok ne skuzi filozofiju i logiku svega toga... Sogor je bil kod nekih frendova na rostilju i isto je bil malo "nutra", pa smo klinke metnuli spat i jos na jednu pivu i lozu.

A onda sam dosel doma i uhvatil se kompjutera... I skuzil caroliju cyber-drinkanja. Cugas doma pivu iz ducana i chatas... ko da si u birtiji i pijes duplo skuplje i blebeces, hehe... Dobro, nije bas isto, ali otprilike to je negdje u relacijama kao karanje i drkanje Nije isto, ali moze proci.

Do iduceg cyber-natezanja sve svoje cyber frendove lijepo pozdravljam i nejte kaj zamerit ! Sve je bilo namjerno i s predumisljajem, hehe :p

Ja sam ranoranilac i nikad nisam mogel dugo spavati. Nekak mi je spavanje gubljenje vremena, ja volim reci da brzo spavam i da u 5-6 sati uspijem odspavati ono za kaj nekom drugom treba po 8-10 sati.

I onda prema tome, jutro mi je najzanimljiviji dio dana. Ne volim petljati po kuci ujutro, ja sve obavim navecer i ujutro se samo umijem, obucem i otpicim van.

A vani svice... moj grad se budi. Ljudi idu ubrzano, ko oni zecici od Duracella... ulaze u tramvaj, izlaze iz njega, cipele tapkaju po asfaltu... tramvaj krece, udje u zavoj pa zacviliii ... auti bruje,kamioni su na istovaru pred ducanima, cuju se i vlakovi na kolodvoru. Sve u svemu jedna kakofonija zvukova koja meni tak super zvuci.

A mirisi... otkad je crkel kesten prek puta moje zgrade, s mog prozora se ne vidi apsolutno nis zelenoga (osim pokojeg zelenog auta i malih zelenih kad se napijem)... asfalt, beton, cigla, zbuka... sve to ima svoj miris, kojemu dodatnu aromu daju ispusni plinovi ovih novih Kyoto-protokoliziranih automobila, a slag na tortu daje pokoji Wartburg ili Tamic svojim klasicnim crnim ispuhom... i sve u svemu opet jedna kakofonija mirisa koja mi tak super mirisi.

Moja jutra u zadnje vrijeme zgledaju malo drukcije. Ujutro tisina, tek pokoji automobil prodje... nema zurbe, nema ljudi, nis ne cvili... cuju se ptice, vjetar... mirise na krave, dim od peci na drva, sumu i sumske plodove ... a meni to sve nekak ne pase, smrdi, grdo zvuci. Pa se sjetim onih tuzaljki provincijalaca uvaljenih u mome gradu... ne cuju se ptice, ne mirise suma, ne vidi se more..... ma kurac mislim si ja.

Da je to stvarno tak, vas bi bilo miljon tam otkud ste dosli, a nas ovdje sedam hiljada a ne obratno. I da jebena suma valja zec ne bi bil zec nego konj... odite doma i pustite mene da i ja idem doma.

Dok sam ja studiral, u Hrvatskoj je radil jos jedan jedini pravi podzemni rudnik ugljena - Tupljak kod Labina u Istri.
Tam smo isli na praksu. Dva tjedna u sedmom mjesecu - bilo je do jaja. Spavali smo u Labinu, 2 km od mora, Rabac, komadi, cuga...

Uglavnom, generacija prije mene je po faksu pricala dozivljaje s prakse... ima neki poslovodja Smajkanovic kojem radnici pisu poruke na vagonetima s ugljenom, a ima i neki Salih koji navodno ima najveci kurac u rudniku. Za one koji ne znaju poslije smjene su rudari skroz crni od ugljena i trebaju se tusirati, a tada se tocno vidi tko s cime raspolaze...

Uglavnom, vrlo brzo sam se upoznao sa Smajkanovicem... prosao je prvi vagonetic na kojem je, uz prigodan crtez pisalo:" Za Smajkanovica kurcina". Nakon njega stize sljedeci, na kojem pise :"Smajkanovicu, jebe ti zenu cijela sekcija - nas trideset i jos trojica"...

Na Saliha sam skroz zaboravil, dok treci ili cetvrti dan na tusiranju nismo vidli.... ide tip, visok negdje 1,65, nabildan... a ono dolje kita se klati... pljas, pljas, šamara mu koljena... nema sumnje - to je Salih od Kurca !

Jebote, kad takvo nesto vidis, dodje ti neugodno ...barem nama muskima.

Ali mislim da bi kod pripadnica lijepseg spola pogled na nesto takvo ipak izazvao nesto drugaciju reakciju...