crommunity.com

...Sometimes in the light at the edge of the world
Is the ghost of a ship with it's black sail furled
And night after night she would stand on the shore
And dream of the love that she knew before

The tide rolls out, the tide rolls in
Without a thought for the ways of men

We set sail for the Spanish Main
To rob the ships of the Queen of Spain
And she would be his pirate's bride
She gave him the pistol and the sword at his side

The tide rolls out, the tide rolls in
Without a care for the ways of men
I'd give three ships of Spanish gold
To see my love again

Full fathom five my true love lies
In a fine wooden casket with gold on his eyes
Where is the glory and where is the pride?
Where is the joy for the pirate's bride?

The tide rolls out, the tide rolls in
Without a care for the ways of men

Here in the light at the edge of the world
He'd wait for a ship with its black sail furled
And day after day he would stand on the shore
And dream of the life that they knew before

The tide rolls out, the tide rolls in
Without a care for the ways of men
I'd give three ships of Spanish gold
To see my love again

Žene su uvijek na neki način bila moja posebna inspiracija. Mnogi od mojih blog upisa su bili direktno posvećeni ženama koje su na ovaj ili onaj način prošle kroz moj život i ostavile (ili još uvijek ostavljaju) u njemu nekog traga.
Unatoč relativno velikom broju žena koje sam imao priliku upoznati i sa njima podijeliti poneki trenutak, dan ili čak nešto  daleko više, za niti jednu od njih ne mogu (na žalost) reći da je bila "ONA PRAVA" koja me je oborila s nogu i dala mom životu i našem zajedničkom odnosu onaj pravi, duboki, iskreni smisao...


Ali najprije da se vratim možda na sam naslov današnjeg bloga...


Kada kažem "snaga žene" to nekako mislim u prenesenom značenju...  Zašto?
Pa ima više razloga....

"Snaga žene" za mene ne predstavlja fizičku snagu, u određenoj mjeri predstavlja intelektualnu snagu, ali u najvećoj mjeri predstavlja snagu da ta žena bude meni neiscrpna motivacija da idem dalje, i da ja isto tako budem njezin razlog i skromni poticaj na koji će se moći osloniti u svakom trenutku. Njezina snaga je tu moja snaga i naša je zajednička moć da inspiriramo jedno drugo, da idemo dalje i da postajemo bolji ljudi, bolji par koji može napraviti daleko više nego što individualno svatko od nas može napraviti.

Možda sam nekako emotivno previše vezan za neku romantičnu viziju odnosa, ali jednostavno nisam spreman na kompromis bilo koje vrste koji bi rezultirao nečim prosječnim...

Ja sam po prirodi borac - to je jedino što imam u životu. Nisam od onih koji imaju sve, koji se nisu borili za ništa. Krenuo sam od nule i za svoja vrata sreće još uvijek tražim ključeve. Neki puta radim korak u mjestu, neki puta idem dva unatrag... To je normalno, to svatko od nas na svoj način prolazi...
Ali u tom procesu neke permanentne borbe, oslonac i ona prava čiji pogled vrijedi više od svega, odjeljuje prosječnog i onog koji samo misli da ima razloga za borbu, od onog koji pobjeđuje u svemu jer ima razlog da se bori...

Ja se borim, ali još uvijek tražim svoj glavni razlog.

Nekako kako mi vrijeme prolazi sve više i više razmišljam zašto je to tako, ali pravog odgovora još uvijek nemam....

Ne mogu kriviti današnji sustav vrijednosti i način na koji funkcionira moderan svijet. Imao sam se prilike uvjeriti iz prve ruke što su "savršene žene" radile nekim muškarcima koje poznajem. Jedan je dva puta pokušao samoubojstvo....


Idealizam je danas postao neka nametnuta obaveza koja mora postojati, makar kao umjetna tvorevina. Ništa nije idealno, daleko od toga. Ali dva pogleda koja se sretnu negdje u prolazu, sigurno će "na prvu" znati da imaju mogućnost stvoriti nešto što je samo za njih idealno, za sve druge možda i neobično, ali jednako tako nedostižno i posebno.


Čekam samo, i nadam se prilici da uhvatim taj "njezin" pogled... Valjda će i stari, dosadni Chriss jednom doći na svoje...

Možda sam po tko zna koji put malo previše "zaglavio" sa svojim filozofskim razmišljanjima, ali eto... Nemojte mi zamjeriti....

Ako imate neko svoje iskustvo na ovu temu, bilo bi mi drago da ga podijelite sa mnom...

Posebno me zanima mišljenje žena, koje će u ovom slučaju zasigurno imati puno toga za reći....




Budite mi dobro narode moj - nadam se da su vaši pogledi već uhvatili onaj pravi koji im je inspiracija za svaki novi dan.

 

Do čitanja,


C.
             

Narode moj, jel čita više uopće netko blogove na ovoj stranici?

Da li ima smisla više tipkati ovuda?

Ajde javite mi da znam - imam toliko toga za podijeliti, samo ne znam da li još ima ljudi kojima su piskaranja ovuda zanimljiva...

Jednom jako, jako davno sam vam već pisao o Martini (ako niste, pročitajte jedan od mojih prvih blog upisa da vam bude jasno o čemu je riječ). U biti sad dok tipkam ove retke shvaćam koliko dugo tipkam ovuda i koliko vas gnjavim sa svojim pričama narode moj... Isto tako, vrlo vjerojatno da zbog toga što gnjavim sve uokolo svojim pričama, imam ekskluzivno  pravo da nikad nemam mira u životu – taman kad mislim da se sve sredilo i da se može ić dalje, sudbina uplete svoje dugačke prste.... Majku joj njezinu...

Heh...

Uglavnom...

Ej narode moj...
I službeno sam totalno izgubljen na ovim novim stranicama! Gdje je naš stari site??!! :(((

Valjda za svaku promjenu treba vremena...

Treba mi povratna informacija od vas - jel čita tko blogove sada uopće ovdje...? Da li imam sa kime podijeliti ono što mislim...?

Ona je bila iskrena i jednostavna, nije tražila puno... Ja sam komplicirao preko svake granice zdravog razuma.
Htjela je samo da me vidi, ja sam smislio neki filmski scenarij, okrenuo svoj život u smjeru kamo ne treba...
Pogriješio sam... I sad mi je žao... Sloboda je neprocjenjiva....
Jednom sam probao te njene usne, ludilo me obuzelo, iz srca je nisam mogao maknuti van...
Iz drugog je svijeta, ne pripadamo jedno drugom...

Klavir je tu noæ svirao za nju...

Pogled na staru ulicu obuèenu u gumu i lance bio je samo jedan. Susret sa strašilom bez oèiju bio je strašan.
Ona je sjedila na prozoru, obuèena u laganu spavaæicu, bila je sjetna, ali sa mnom...
Ljeto se naziralo u dahu povjetarca, miris kiše je isparavao sa betona grada...


Nikad se neæe više ponoviti...

Na žalost.

R. oprosti mi, trebao sam drugaèije...





Do èitanja,

C.

Ma nemojte me ni èitat ako mi zamjerate što koristim ove "pokvarene" termine u svom blogu....

Razmišljam sve nekako otkud poèet...

Nisam pisao dugo, pa onda još malo nisam, i vjerojatno nakon ovog opet neæu dugo. E narode moj... Kad bi samo znali što se sve vrti u pozadini onog što se naziva moj život. I jel to život uopæe?!

Heh...

Spalio sam cca 60K km u autu prošle godine, letove avionom ni ne pamtim. Prešao sam granicu toliko puta da me carinici pozdravljaju sa "Di si jebote, kamo æeš opet?!" Najjjaèi mi je jedan murjak u Njemaèkoj sa kojim sam se sreo xy puta oko Munchena, nakon èetvrtog puta zvao me na pivu, zapili smo se ko stoka i postali frendovi - rekao je da me nikad više neæe zaustavit u životu jer mu idem na živce koliko èesto me gleda

Na sjeveru Njemaèke sam zaglibio u buksi. Ne svojom krivnjom, drugi me uvalili. Provjere mi putovnicu, pitaju kud ja to stalno tako skiæem?

A ja ne znam što bi im rekao... Nije baš neki feeling...

I stalno mislim u sebi: kamo æeš opet? Gdje je kraj svemu? Kad æeš se smirit?!

A odgovora na to pitanje naravno da nema...

I uvijek nekako na kraju završim ovdje, ispovijedajuæi se na ovom blogu... Ne vjerujem u ono što se zove ispovijed u klasiènom smislu, jer su neki moji prijatelji sveæenici u vrijeme dok sam im se ispovijedao imali ljubavnice i radili stvari koje èak ni meni nebi pale na pamet. I onda da ja njima praznim ono što mi je na srcu? Ma nema teoretske šanse... Radije tipkam slova po tipkovnici pa da mi stranci koje niti ne znam sude preko komentara, nego da mi neki prozirni duhovnjak sudi i nameæe pravila po kojima bih trebao "zaslužiti iskupljenje grijeha". Paradox maximus, usudio bih se reæi...

Nema jaèe vjere nego što je vjera u èisto srce samog sebe i onih koji te okružuju...

Sam sa sobom sam na èisto odavno, fali mi samo moguænost da to sa nekim podijelim... Odnosno da podijelim sa onom koja to razumije i spremna je sve svoje dobro i loše podijeliti sa mnom...

Narode moj, nemojte se nikad dovest u situaciju da imate sve a nemate ništa - to je prijateljski savjet s moje strane. Borite se za ono što vrijedi ako možete, jer je pitanje dali æete imati priliki boriti se dva puta...

I nemojte mi zamjeriti što po tko zna koji put pišem besmislice ovuda...

Neka vam ova Nova godina bude sretna i uspješna!

Do èitanja,

C.

Jedna crnka mi je danas baš uljepšala dan...
Tako se iskreno smješka...
Huh....

Od onega dana kad san šal,
Kad bin ju videl bin se skril,
I ne bin imel force se pokazat...
Na posteje je kušin
Ko da ja tamo spin
Ona još na me èeka...
Kad joj za me neš reèeš
Ko da joj dušu opeèeš
Ona me ni prebolela...

I mojga sina ona sada za ruku peja
Sama...
Po cele noæi ne spi
Na posteje sedi i fuma...
A kada noæ ne spi
Pred jutro njoj se èini
Da èuje
Na škalineh moji koraki...

Kako su blizu nje prišli...

Gledo sam te sinoæ. U snu. Tužan. Mrtvu.
U dvorani kobnoj, u idili cvijeæa,
Na visokom odru, u agoniji svijeæa,
Gotov da ti predam život kao žrtvu.

Nisam plako. Nisam. Zapanjen sam stao
U dvorani kobnoj, punoj smrti krasne,
Sumnjajuæi da su tamne oèi jasne
Odakle mi nekad bolji život sjao.

Sve baš, sve je mrtvo: oèi dah i ruke,
Sve što oèajanjem htjedoh da oživim
U slijepoj stravi i u strasti muke,

U dvorani kobnoj, mislima u sivim.
Samo kosa tvoja još je bila živa,
Pa mi reèe: — Miruj! U smrti se sniva