|
Dec 13
2010
|
Opet si mi došla. Nepozvana, ali ti si uvijek dobro došla. Toliko nekad čeznem za tobom i pokušavam u mislima osjetiti miris tvoje odore i tijela, tvoje geste. Po milijun puta se vraćam na scenu kad si one noći stajala iznad mene govoreći mi da me se ne možeš nagledati. Sad kad imam svoje zlato, ja te u potpunosti razumijem i zahvaljujem na ljubavi koju si mi dala, a koju prenosim nju koju volim. Kad bi barem mogla vratiti film i ugoditi tvojoj želji, da se legnem kraj tebe?
Ponekad zavirim u tvoju torbicu promatrajući sve one sitnice koje si nosila sa sobom, slike koje si toliko često ljubila. Što mi one govore? Puno toga, pogotovo svežanj slika pune tvojih poljubaca.
U snu te vidim i osjetim onakvu kakava si bila, možda si se tek malo zaokružila. Znam da ćeš nestati, tuga me hvata, a razum me bodri. Znam da ćeš otići, ali ovaj put dostojanstveno, baš onako kako si zamislila.
Pozdravljaš se sa mnom i još s nekima naglašavajući da ti je vrijeme da ideš, ali da ćeš sama odlučiti kad će to biti. Želiš se pozdraviti s onima koji su ti toliko značili. Pa zar je to previše za očekivati? Ne nije, mada znam da si i u stvarnosti čekala na one koji su ti bitni. Znam da ne vrijedi pokušati te odgovoriti, govoriti kako se tvoj master plan može i odgoditi. Tko sam ja da ti poljuljam planove? Dok obilaziš ljude kojima po zadnji put želiš reći zbogom, ja se isto tako spremam na tvoj odlazak. Ovaj put znam da ćeš otići sretna i zadovoljna, to mi je jedina utjeha. Ne, ne plačem, smješkam se. Neka zadovoljstvo ozari moje lice od sreće što si se uspjela izboriti za ono što želiš.
Ne sjećam se više da li sam uz tebe bila u tom trenutku. Sjećam se jedino prizora u sobi. Tvoje oči nikada više neće ugledati svjetlost dana, ali po crtama lica mi se čini da si otišla zadovoljna. Barem si u ovom snu umrla kako si htjela. Znam da više nisi s nama, ali si izabrala svoj put.
Blog













