crommunity.com

Ovaj put sam ponijela biljeznicu, da si zapisem tak par stvari sto mi se je desilo, da bi se uvjek rado sjetila toga...a pritom bi mi bilo i lakse pisati ove bloggove. Al Ka_münchen nebi bila ka_münchen, da se sad ne ubi trazeci tu blesavu biljeznicu! I jos je nisam nasla...al ajd, prije nego sto me uhvati altzheimer tj ne dode sljedece putovanje...moram se pozuriti sa bloggovima

Sljedeci dan smo se fino ispavane dignule, i krenule pjehe u grad.
Pravac marina.
Uhvatila nas je glad, a buduci da je skoro bilo podne, otisle smo na rucak.
Usle smo u jedan od kojih malih milijun trgovackih centara, i otisle na kat klope.
I sad stojis ko mali mujo, i nemas pojma sta da jedes.
Tj kojih 80% nisi u zivotu probao tj jedan dio i neznas sta je!
Odlucujemo se za ljutu indijsku varijantu.
Ne pitajte me sta je bilo, al bilo je ukusno!
Poslije toga se spustamo u marinu.

Slike su u profilu

Nakon sto me jos uvjek muci jetleg....budim se svaki dan najkasnije u 5 ujutro, a idem spavat najkasnije u 8 navece . Tako da sam sad naravno vec na poslu, gdje nazalost nemogu nista radit, jer nemogu uc u glavni sistem :-(, promjenio nam se je broj portala, a nisu nam poslali obavjest. Sad imam fore do 8 sati, kad nam se otvara hotline naseg IT support-a.

Nase putovanje pocinje letom Lufthans-ovom masinom. Obadvije smo se odlucile za sjedalo na rubu hodnika, tako da se mogu ispruzit noge, a i kad se hoce covjek dignuti ne mora budit sve oko sebe.
Let je bio odlican. Klopa dobra.Novi filmovi, u biti klasika.
Nazalost isprijed i iza mene su bili neki alkoholicari,koji su vec lagano pripiti dosli, i nastavili lokati do besvjesti. Beeee!!
Tako da sam u magli alkohola pokusavala zaspat , sto mi je hvala ti boze uspjelo.
Pored mene je sjedio jedan Sigapurac, koji je odmah na pocetku poceo razgovor sa mnom. Tad sam pomislila, ako svi budu ovako ljubazni, onda ce biti sve ok. Za pocetak mi je rekao, da se za Singapur ne brinem, sve dok znam engleski,snacu se.
I zbilja je tako.
Kad smo sletili u singapursku zracnu luku, nazalost je padala kisa.
Aerodrom je velik,moderan i prilicno zelen.
Palme,razliciti bilje,ribice...ma svega po nesto.
Uputili smo se prema vlaku za grad.
Najeftinija i nabrza varijanta.
Karta do nase stanice(koja je u centru grada), nas je kostala 2,60 singpurska dolara,stime da ti se 1 dolar vraca,kad vratis kartu u automat. Kurs je otprilike 2 Sing.$ = 1Euro
Ulazimo sa nasim ogromnim ruksacima u podzemnu. Sve je ko na peglu, ma ne vidis ni trunce necega. Narod je prilicno izmjesan, indijici,kinezi,indonezci....i svi drze mobitele u rukama,pisu sms ili telefoniraju.
Dolazimo na nasu stanicu. Kisa pada ,ma uzas! Vec je pola metra vode na ulicama. Grmi i sijeva! A ja nemam nista za moj ruksak Prebacujem kisnicu preko mojeg ruksaka i krecemo.
Pokusavamo podzemnim putem doc do hotela.
Prvo jedan shopping centar, pa drugi, pa natkrivena pijaca...itd itd...Nazalost ne uspjeva nam to bas najbolje, tako da dolazimo mokre do koze u nas hotel.
Otprilike je kojih 7 sati navece.
Odlucujemo se na kratku vecericu u blizini, i u krpe...umorne smo.
Sutra idemo u razgledavanje.

Ili na hrvatski.
Dobro jutro!
Evo vratila sam se iz Indonezije, i vec sjedim na poslu i citam mail-ove koji su se nakupili u zadnja 3 tjedna.
Jos uvjek sam pod dojmom te predivne zemlje.
Kao da se nisam vratila u Evropu, mozda da,ali samo tjelesni....ali jos uvjek sam u indoneziji....uz obalu...sum valova...miris tropske kise....i melodija gitare i bubnjeva(bongos)...
Kad budem nasla vremena pocet cu pisati , za pocetak o singapuru..jer nam je to bila prva stanica.
Lijep pozdrav
Sampe jumpa
Ka_München

Sutra letim.
Pravac Singapur i onda Java,Bali i mozda Lambok.
Hrpu slika i mozda po koja prica vas ceka , kad se vratim nakon tri tjedana.
Lijep pozdrav
Vasa
Ka_München

Odjenput je tu.
Neocekivno.
Lezim ,dok mi tjelo gori od povisene temparature.
Drhtim.
Samoca i tuga.
Kako bi bilo lijepo da je netko tu.
Da mogu zovnut mamu,koja ce doc,skuhat mi juhicu,i prec brizno sa njenom rukom preko mojeg lica.
I onda neocekivano staviti obloge sa rakijom, jer zna da me je pitala bunila bi se.
Znam da kad budem bolje, da ce i ona nestati.
Tuga.
Osjecaj samoce.
Ne,nece nestati,nego ce me negdje cekati, zatajno.
Cekati na pravi moment.
Cekati na dan, kad se recimo vracam sa posla nezadovoljna, puna bjesa prema mojem sefu.
I kad udem u moj stan, zalupim vrata cekat ce me.
Cekat ce me jer zna da sam tad slaba za odolit joj.
Tako gledajuci nikad nisam sama.
Imam mog stalnog pratioca,koji samo ceka na pravi trenutak.
Pravi trenutak uc u moje srce,koje je ne zeli.
Koje se svaki put grci pod bolovima Tuge.
Bolove nedostajanje rano umrlog tate.
Nedostajanje meni jako dragog djeteta, koje mi uvjek donosilo radost.
A sad samo brigu jeli dobro tamo gdje sad zivi.
Ne mogu vise.
Moram se leci jer se osjecam preslabo.
Pozdrav

.....nekako pjesma odgovara...:p

Evo drzim je u rukama.

CA BOCA Juniors

Manchester United

AC Mailand

iii naravno

FC Bayern

....lagano gledam, s koliko moram novaca racunati...i vidim ne vjerovatnu ponudu....
lufthansa....minhen - singapur - minhen....400,- eur-aaaa!!
Singapur wir kommen!!!

Koji bezveze snovi. Ne sjecam se vise svega sta sam sanjala, ali imam osjecaj puuuuno toga.
Znam da me je groznica drzala i da sam drhtala, znam da me je netko zagrljajem smirio. Sjecam se mora. Ukusa soli na mojim usnama. Sjecam se mame i male necakinje.Sjecam se baklji.
Sad sam na poslu, i razmisljam o snovima.
Razmisljam o mojem predstojecim putovanjem. Iako je jos duuuugo do dana leta. Koji jos nisam ni rezervirala. Niti znam tocno kuda cu/cemo. Prvi plan je bio od tajlanda do malazije. Drugi je tajland,laos. Treci je malazija,bali. Pojma nemamo Glavno da mi je prija dobila godisnji u isto vrijeme ko i ja! Iako je bio plan ici sama, opet mi je nekak lijepse u dvoje. Ja imam tjedan duze od nje godisnji, tako da razmisljam mozda ostat duze, i odmorit se par dana od putovanja na nekoj lijepoj opustajucoj plazi. Zivi bili pa vidjeli.
Moram se koncentrirati na posal.
Idu mi par stvari na zivce, tako da juce nisam bila u stanju mojem sefu ni cestitati rodendan. Ali u mojim ocima to mu je bio poklon. Jer da sam se juce sa njim rukovala, mislim da bi mu jos par stvari rekla u oci. A pametnije mi je pricati, kad nisam previse emotivna.
Danas je jedan lijep suncani dan, a ja nisam smogla snage za voznju biciklom.
Sutra je jedan drugi dan.

Fotografiranje me opusta.
Priroda me opusta.
Biti u drustvu ugodne osobe me opusta.
Juce sam imala sve, i zato sam danas opustenija.
Oblaci, kisa, oblaci i na kraju sunce.
Nazalost nismo bili na vrhu Zugspitze, ali smo bili na jezeru Eibsee.
Setanja kojih 6-7 km.
Nakoh kojih 2 km, dolaze za mene poznati mravi, ili crvi u gu...:p Najrade bi trcala oko jezera, ne mogu se smirit iako pokusavam. Neka se energija oslobada, i jednostavno neznam vise kuda sa sobom.
Razmisljam da li da se popnem na drvo, i bacam ovu misao niz vodu.
Ne zelim kumpica previse sokirati.
Mislim da mu je jasno da, nisam bas skroz cista u glavi, al ne treba se provocirati ;-)
Bila je to jako lijepa setnja, puno svjezeg zraka.
Puno motiva za slikanje.
Iako se nisam mogla previse koncentrirati na upute za slikanje od mojeg prijatelja.
Jednostavno sam pustila "mozag na pasu", i uzivala u prirodi, koja mi je davala neki osjecaj sigurnosti i opustenosti.
Sad sjedim na poslu i cekam da mi vrijeme prode.
Viiiikeeend!