crommunity.com

Čudno je ovo neko vrime danas… Vrime u kojem se na njemačkom radiju emitiraju emisije u, u kojima se sviraju skoro pa isključivo narodnjaci i cajke – pa se to na kraju prodaje kao Hrvatska glazba. Vrime u kojem se neki likovi nazivaju novinarima a da i ne pišu sami svoje članke – već ih kopiraju iz njemačkih novina i prodaju hrvatskim novinama. No, vratit ćemo se na ovo nešto kasnije.

Znate dok sidin ovdje i brojim side na glavi, čovik bi se moga zapitat u kakvom ovo čudnom vrimenu živimo. Odrastao sam uz glazbu Chilli Peppers-a, Metallice, Tutti Frutti-a, te melodičnih pop-ritama mojih dragih Šveđana – Roxette. Nakon škole se išlo s ekipom negdi vanka, družilo se, igrali smo se po ulicama, franjali. Skrivali se po vinogradima, dok bi nas stari barba potira ća i krenija gađat stinama – jerbo mu uništavamo vinograd. Igrali smo se na rata, izrađivali si svoje drvene puške, kopali svoje rovove, pa ih prikrivali kartonima i onda čekali opasnog dušmana! Usput san bija najbolje desno krilo u nogometu, dok san iša u osnovnu. Čak san jedanput zabija gol i tog trenutka se i dan danas sićan, kako se balun odbija od stative u mrižu.

Jedna stvar je ostala skoro ista kroz sve ove generacije. Okupljanja na benzinskoj… Doduše u ono vrime nije svaki balavac ima svoje auto, široke gume, aluminijske i tamna stakla itd. Ovo danas pari ka u filmu “brzi I žestoki”. Mi smo bili jednostavniji, znali smo nakon treninga otić do benzinske, kupili bi si bocu vodkice “time warp-a” i tu bocu bi nas četvorica cvrcnuli samo tako. I bija nam je gušt i bez ljutih mašina u pozadini, pa lipo na noge doma.

Današnje generacije… Od te puste šminke i tog modernog styling-a sve te cure danas nemožeš ni razlikovat po godinama. 15-godišnjakinje i ne doživljavaš kao takve, jer od svih tih naslaga nemožeš ni pošteno procjenit koliko bi to ona mogla imat godina. Ma Lady Gaga je definitivno učinila svoje. Mi nismo imali Ipad ili Iphone s kojih bi svirala glazba Gage, Beyonce, Spearsice, Biber-a i svih ostalih „zvijezdica“. Puno važnije je postalo postiranje aktualnog statusa na Fejs-u ili Twitter-u, nego neki razgovor uživo. Zabrinjavajući je postao taj virtualni svit, sve više se živi u njemu nego u stvarnosti. Žalosno je to, da je danas najbitnija stvar – imati puno lajkova na svome Fejs-profilu… Današnja dica niti ne stignu na neki sport a mi bismo prije stalno bili u pokretu. Paralelno uz to se stvorila i generacija McDonalds-a i Burger King-a… Zašto? Pa i roditelji su postali nekako bezbrižni (pogotovo ovi mlađi), nema više iz jutra spremnog sendviča I banane i jabuke za ponit – nego se dici pruži pet do deset Eura i “aj ti sebi nešto kupi za izist”… A di će, nego već negdi na neki Kebap iliti neki topli ili u gore spomenute lance brze prehrane.

Da se vratim na uvodni dio. Istina je - čudno je ovo danas vrime došlo… Vrime u kojem neki likovi ističu svoj novinarski talenat, iako kopiraju samo tekstove iz njemačkih dnevnih tiskova, pa ih prevedu (npr. BILD) i te tekstove prodaju hrvatskim dnevnim novinama (npr. SLOBODNA DALMACIJA) kao svoje članke. I za to bijašu plaćeni i sebe nazivaju novinarima. Očito da jin je dimenzija mozga “tic-tac”, pa gospodine Paškov primite moj savjet i ostavite se tog kvazi novinarstva. A draga Slobodna bi se tribala upitat kakve oni to novinare zapošljavaju i plačaju…

U gradu Stuttgart-u je krenulo emitiranje hrvatske glazbe (Balkan glazbe) na jednoj popularnoj radio postaji – pod nazivom “Adriatic Beats” a taj DJ Gimi je ka meštar od svog zanata. Šerifa Konjevića, Seku Aleksić, Jelenu Karleušu i njima slične ja ne nazivam hrvatskim glazbenicima a kamoli da bi njihovu glazbu nazvao “hrvatskom glazbom”. Pa se telefonom javlja neki momak, predstavija se ka Davor i koji skoro pa svršava na tu glazbu, ističe sebe ka Hrvata, koji voli svoju zemlju itd. Samo san se smješka dok san pažljivo sluša njegov poziv.

Do delirija me doveja voditelj emisije, koji je Davor-a zamolija da pozdravi sve Hrvate Stuttgart-a na hrvatskom jeziku. Šta mislite kako je Davor odgovorija na tu molbu…?

Pa, lik je reka da on uopće ne zna pričati hrvatski.

Evala još jednu zanimljivost pri kraju, možda bi i gospodin Paškov moga napisat koji lipi članak o ovome (neka ovo na njega djeluje inspirativno, tome se iskreno nadan!) – nekako osjećam potribu pomoći tom čoviku. Profet Mohamed je bija čoban, čuva je deve i tu se moga uvjerit koje one prednosti jemaju. Tek kod temperatura iznad 40°C se počimaju znojit, pola vječnosti izdrži bez vode ali čim iznenada dođe do vode, deva za nepunih petnaestak minuti popije oko dvista litara vode!!!! Strašno – ali zato su deve pogotovo u muslimanskom svitu bile itekako cjenene i bitne.

Ali bome, jemamo i mi naše deve… Samo one ne popiju dvista litara voda, već si usisaju nešto malo pinezi i budu cjeneni gosti našeg državnog vrha. Jaca nam uzjaše konja čvrste ruke, te ga preusmjeri na pravi put. Put koji se zove Evropa, put koji će nam donjeti cca. 800 milijuna Eura pomoći, za razno razno projekte – kao npr. vilu Darka Milinovića, da će se opet stvoriti neki novi asfaltirani put prema vili ovog i onog gradonačelnika iliti načelnika. Iskreno se nadan da će se kroz te projekte naći i nešto pinezi za kanalizacie u Kaštelanskome kraju, u Oklajskome kraju. Jer čudan je to izum – ta kanalizacija - u nas je nima svako misto a možemo mi i Njemcima prodati naše znanje i iskustvo pražnjena crnih jama itd. Možda će ih to i zanimat. Triba se znat snać u ovoj Evropi. Nimaju oni još tri čista s kim će ubuduće jemat puno posla.

Bit će svašta, nek Vam proradi samo mašta.

A za kraj draga premijerko, nemogu a da Vam ne napišem… Molin Vas ka Boga, slidite riči svoje i povedite svoje pizdune sa sobom, sa Vašim sloganom …
“Kud moj Ivo, tud I ja!” – pa izvolite.